Skradinskim krajem

Povod za izlet u Skradin i okolicu bila je proslava osvojene nagrade, iznimna osoba nagrađena je za svoj dugogodišnji rad.

Nevenka Kovilić iz Skradina na manifestaciji Dani hrvatskog turizma u Župi dubrovačkoj dobila je priznanje Hrvatske turističke zajednice ”Čovjek – ključ uspjeha”, kao djelatnica godine u kategoriji najbolje prodovačice. Osamdesetdvogodišnja gospođa Nevenka punih 65 godina prodaje svoje domaće proizvode na Skradinskom buku u srcu Nacionalnog parka Krka, te postaje jednim od njegovih zaštitnih znakova.

Samozatajna slavljenica se sa pune 82 godine, jako dobro nosila sa protokolom. Najprije je odradila poziranje sa sinovima Anđelkom, Ivanom i Zoranom, koji su također uspješni poduzetnici u turizmu, a zapošljavaju 50 ljudi. Gospođa Nevenka se ni ovaj put nije odvajala od svoje pepoznatljive marame. Inače, turistički vodiči je predstavljaju turistima i upoznaju ih s njome, a ona im govori o skradinskim tradicijama i domaćim proizvodima njezinog zavičaja.
U obrazloženju nagrade za najprodavačicu, stoji da je tijekom minulih desetljeća zahvaljujući svom predanom radu i načinu ophođenja s turistima te svom autentičnom izgledu, svake godine od 1. travnja do 1. studenog, koliko traje turistička sezona u NP Krka, sa osmjehom na licu dočekivala turističke grupe sa svojim bademima, koje ovdje zovu bajami, orasima, smokvama, grožđem i maslinovim uljem.
Nevenka Kovilić: „Kod nas se uvijek puno radilo, a onda i imalo. Ne previše već taman koliko treba za prehraniti brojnu obitelj i onda će ona, kada se ima za što  uhvatiti kod kuće, ostati na okupu i sačuvati ognjište. To nije uvijek bilo lako u Zagori, ali sa dolaskom masovnog turizma na Jadran, već je bilo lakše. Treba imati svoje proizvode i na škrtoj zemlji,  koja se mora redovito obrađivati, posebno u vinogradu ili masliniku, a koju smo otimali, ako je trebalo i od kamene stine i od mora. Nisam išla raditi svaki dan, išla sam kad sam mogla,  jer je trebalo spremiti i kuću, odnosno robu, što znači sve od polja do stola, kako nekada tako i sada. Sve se može kada se hoće!“

Svečani događaj se održao u restoranu Visovac uz birana jela skradinskog kraja, riblje i mesne delicije.

Marija Kovilić, predsjednica udruge ”Skradinska čiopa” (vrsta gradske lastavice) istaknula je da se radi na zaštiti autohtonih jela Zagore, kao što su skradinski rižoto, koji se kuha najmanje 10 sati, čokalice (vrste gavuna, koja živi u boćatom moru) te skradinskoj torti. Dodaje da se unatoč dugotrajnoj i zahtjevoj proceduri, ne smije, izgubiti autohtona gastro veza sa prirodom. Domaći ljudi više ne idu ni u berbu vinogradarskih puževa, još jedne autohtone domaće spize, koju smo vratili u restoransku ponudu našega kraja, koji je nekada bio velika rimska luka.

Franjevački otočić Visovac je znamenita turistička atrakcija Skradina, koju godišnje posjeti 10.000 turista. Naš domaćin bio je fra Stojan Damjanović, koji se sa još šest fratara brine o tamošnjoj vijednoj povijesnoj zbirci, u kojoj se, između ostalog čuva i najmanja knjiga na svijetu, veličine samo 3,5 x3,5 mm koja sadrži molitvu ”Oče naš” na sedam jezika, a tiskana je u Guttenbergovom muzeju u Mainzu.
Inače, Visovac je otok na rijeci Krki, koja se prvi put spominje 1345. godine. Franjevački samostan, ustanovljen je oko 1445. godine, a stara crkva Gospe Visovačke dobila je sadašnji izgled 1725. godine.

Nakon Visovca uputili smo se u nedaleko Plastovo, vinariju braće Marka i Ivana Sladića. Marko Sladić ističe da se uzdaju u autohtone sorte maraštinu, od koje rade četiri vina, te plavinu i lasin, kao i dalmatinsko desertno vino od maraštine, odnosno prošek, koji će na godinu dobiti i takav naziv na etiketi. Prošek me posebno oduševio i jedva ga čekam isprobati u blagdanskim desertima.
Ivan Sladić istaknuo je zahvalnu plavinu, koja daje i zanimljiv rose, jer ima izraženije kiseline što joj daje prednost u odnosu na druge sorte. Inače, vinarija Sladić prva je u županiji dobila vrhunsku maraštinu, koja je postala njihov  zaštitni znak, dok na vinskim etiketama imaju stiliziranog vuka iz obiteljskog grba, što drže prepoznatljivim tržišnim adutom. Na kućnom pragu, odnosno vinariji prodaju 30 do 40 posto vina, te se ono može naći samo u boljim restoranima.
Zadovoljni su i ovogodišnjom berbom, koja je zbog položaja vinograda od tri hektara u komadu, bio manje izložen učestalim klimatskim nepogodama.

Potom smo se vratili u Skradin i posjetili uljaru obitelji Laća, prva certificirana uljara u županiji, koja je poznata po kvalitetnim maslinama, od početka rada, prije 18 godina. Vlasnik velike uljare i ovlašteni ocjenjivač maslinog ulja Drago Laća, uzda se u autohtonu sortu maslina ovoga kraja pod nazivom krvavica, čije je ulje dobilo i najveće svjetsko priznanje (NYIOOC World). U posao prerade maslina, koje su ove godine jako slabo rodile, pa su kapaciteti uljare 20 do 30 posto iskorišteni, uključena je cijela obitelj. Od sorata, imaju oblicu, a nedavno su kupili i stari maslenik, stariji od 100 godina, koji ima rijetku autohtonu sortu, šibenska buža.